Showing posts with label Kuala Lumpur. Show all posts
Showing posts with label Kuala Lumpur. Show all posts

Saturday, August 31, 2013

Oće piški neće piški

Danas sam obukla majcu na duge rukave... odmah sam počela da razmišljam o tome da i dalje imam kartu za Maleziju.
Juče mi je bilo super u Novom Sadu sa društvom ... nisam ni pomislila na Maleziju
Prekjuče sam se dosađivala u Novom Sadu pošto je padala kiša i bilo je hladno ... razmišljala sam o Maleziji
Prošle nedelje sam se odlično provodila na beer festu i jebalo mi se za Maleziju
Prošle nedelje sam u toku nedelje dobila još jednu odbijenicu od domaćih firmi ... naravno da sam razmišljala o Maleziji
Pre par nedelja sam bila u Tunisu ... Malezija nema ni približno tako lepe plaže kao Tunis
Bila na par razgovora za posao... Svi zvuče totalno dosadni naspram onog u Maleziji
Kad teta počne da kuva ... koja budala bi mislila na Maleziju.
Srbija nema Nandos... ajd da ovo dodamo kao plus za Maleziju
U Srbiji se uvališ u stranku pa nađeš državni poso pa radiš od 12 do podne... u Maleziji je radno vreme od 9 do beskonačno.
Kući stalno ima neka posla... u Maleziji sam imala spremačicu
U Srbiji moram da gledam u oblake kad mogu da idem na bazen... u Maleziji svaka zgrada ima svoj bazen... i teretanu
Svi prijatelji su mi u Srbiji... sem onih koji su raspršeni po svetu

i tako dalje...

što bi moja draga italijanka rekla ... oće piški neće piški


Friday, June 21, 2013

Why did I leave Symphony

For all of you out there who can't speak Serbian...

Since I came to the company I told Prem if he ever leaves me in front of Jack all alone I will leave the company... back then it was a joke and I didn't think I will ever end up in that position. :) Prem was always a wall behind whom I hide from Jack. Never liked the guy even he was always super nice to me. There was something about him that was bothering me but I couldn't explain what. The fact that he was unpredictable showed to be true in number of occasions.
I never though I will be promoted that fast and handling so much work...
Anyhow, Prem left and I ended up being all alone in front of Jack... and after 2 years Jack gave me nothing but disbelieve. I fixed social insurance calculation for client which was broken and wrong for 2 years back and he was like "how did you do it, what did you do there, who did you ask this, who did you ask that..." it was like I never done anything for the company and whatever I did everything was wrong even at the end it turned out to be completely correct and client came out quite happy with their April and May payroll.
Before Prem left, Jack offered me to transfer to London since I didn't like Malaysia that much... when Prem left that thing went up like thin air. After all of my persuations and discussions with him he said OK for London. We signed new contract for London and after my holidays I supposed to go to London and work from there as technical consultant and focus on support for a while more. When I left for holiday he send me this email with list of 60 CR's, SCR's and issues and he said it is all pending on me and he wants me to come back to KL since I didn't do this stuff, I didn't do transition (and there was no one to do transition to) and then after I finish those stuff we will discuss London all over again (perhaps). When I went trough the list, 4 of these CR's and SCRs were pending on me. Most of them were pending for Ops for testing since my team done everything. My team is damn hardworking and I would give my life for those kids.
So... that was the last drop... I didn't want to come back to KL because I knew London will never happen and KL sucks big-time and I already picked up all my stuff and terminated my apartment agreement in KL.
I didn't plan for this to happen but working with J&J is heavy as hell and I felt everything what I did in past 2 years was like nothing...I can't work without trust and I can't work when someone accuses me not to do my work. 

So... I'm sorry... I miss my job, I miss my team, I miss all of you guys because we worked so nice in past 2 years but world is small, we will meet again.

Monday, January 2, 2012

Malezija - hrana, kultura, jezik i ostalo...

Jest, 1. januar pa svi cekaju neki ultra post o tome sta sam sve radila u 2011-tog i zasto je mrzim. E oces malo... nema... cekajte kad budem raspolozena za to, sad nisam. Od jutros sam vec ispunila jednu svoju NY resolution, naspavala sam se ko covek. :)

Dobijam jako puno pitanja o tome kakva je Malezijska hrana ( nije Malajska, objasnicemo kasnije) pa reko da napisem koji red o tome da sledeci put kad neko pita samo da mu dam link a pri tom da podignem rejting mom vec popularnom blogu (jest djavola).

Malajci (ne Malezijci) su ustvari Indonezani. Kuala Lumpur je napravlje pre jedva 150 godina tako sto su Indonezani sa Sumatre dosli i naselili mocvaru oko reke Klang. Zato ja stalno pricam da ovaj grad nema dusu posto je pola kuca u mom sokaku u lepoj mi Kekendi starije od ovog grada. Malajci nikad nece priznati da su Indonezani, nikad nece reci da su Indonezanski i Malajski jezik jedno te isto iako, cim odu u Indoneziju, sve razumeju. Kada uporedjujem ta dva jezika uvek kazem da su kao Srpski i Hrvatski. I nesto s oni stalno huskaju i protestuju jedni drugima ispred ambasada ali slabo ja marim za to.

Anyhow, kad procunjas po Malajskoj kuhinji nacices manje vise sve isto kao u Indoneziji sa tu i tamo nekim premisama. Verovatno da sam provela par meseci na Sumatri (sto nazalost nisam ali hocu) sve bi mi bilo isto. Riba na rostilju, (ikan bakar) przena riba (ikan goreng) riba u nekom ljutom sosu, piletina u 17 razlicitih soseva (sve ljuto), przena piletina, pohovana piletina pa sveze voce i povrce, dinstano povrce, povrce u nekim sosovima, povrce dinstano u woku ... sve to naravno prati beli pirinac.

Posle par zalogaja tog ljutog usta vam utrnu i vise nista ne osetite tako da posle nekog odredjenog vremena sva hrana dobija isti ukus. Tu i tamo se s vremena na vreme otkrije neki novi ukus kao sto je njonja laksa, fenomenalna gusta supa sa kokosovim mlekom i pirincanim nudlama ali sve se to utopi u neku jednolicnost pirinca i ljutog.
Gde god zakoracite po ulici nacicete restoran malajske, indijske i kineske hrane. Malezijci su ustvari mesavina ova 3 naroda (fala gospon' Dadi na kulturoloskoj obuci) tako da se svakakva hrana moze naci po ulicama i svakom budzaku gde iole ima malo mesta da se napravi neka pokretna ili nepokretna kuhinjica. Najvise prodavaca hrane radi uvece i nocu. Kineska hrana nije kao u Kini i nema pasa i slicnih stvari ali uvek moze da se nadje po neko parce svinjetine (uglavnom slatko) neko fenomenalno przeno povrce, riba u slatko kiselom sosu ali na sve to treba biti obazriv posto i oni, prateci lokalne trendove, sve vole da zaljute. Pirincane nudle su mi bile veoma egzoticne kad sam dosla ovde i jako sam ih zavolela tako da sada, kad god mi se ne svidi nista iz menija narucim Kwetiau goreng ili soup.

Indijci se drze svoje "ako kuvamo bez karija kao da nismo kuvali" recepture i manje vise sve sto vidis na onim njihovim tezgama je sa manje ili vise karija, cilija i slicnih stvari od kojih opet, posle par zalogaja ti gore usi. Njihov roti i naan mi je i dalje omiljena hrana i uvek dobar dorucak.
Roti cenai je neka vrsta hleba koji bi bio najslicniji nasem bureku ali kao da jedes korice od bureka. Roti naan je hleb koji me podseca na lepinju, samo nikad nemaju kajmaka :D Sate ayam mi je i dalje omiljena hrana ali ovde nije ni priblizno dobar kao u Indoneziji. To su pileci raznjici u sosu od kikirikija, raznjici su ok ali sos ne znaju da naprave. Stvarno mogu da kazem da im je hrana raznovrsna ali posto sve ima pirinac za base, dodje na isto.


Stvari kao sto su sir, puding, alkohol, jagode i slicno su ovde luksuz i za najjeftiniju flasu vina treba da dam 10$ a za 150gr fete izdvajam 3$. Stvari kao sto su vegeta, slag i neki normalan keks bez ikakvog punjenja ili preliva su nepostojece tako da skoro nikad ne kuvam kuci jer nemam vegete. Manje vise sam naucila da prepoznajem sta je ljuto a sta ne i uglavnom se hranim napolju. Kad saberete, jeftinije je da se jede napolju. Obrok napolju ne dodje ni 3$ a sve to bi u prodavnici skuplje platila i jos bi morala da kuvam.

Kultura - nemaju je... a i da je imaju slicna je indonezanskoj... a toga imate opisano na kilometre u prethodnim postovima :D doduse tu se mesaju Indijci koji se drze samo sa svojima. Retko kad ces videti da se Indijci druze sa nekima van svog kruga. Jos uvek imaju ugovorene brakove i ako neko sam sebi zeli da odabere muza ili zenu onda to prolazi jako stroge kontrole roditelja i porodice. Kinezi su malo otvoreniji cak ponekad i previse i vrlo brzo znaju da iznerviraju svojim primitivnim i glupim ponasanjem. Ova drzava je odlicna ako nikad niste bili rasisti da postanete :D

Eto... lesson 1 zavrsena... cu nastaviti uskoro sa vise detalja :)



Wednesday, April 20, 2011

bem ti nauku... :D

I konacno posle dve nedelje moljakanja i isterivanja pravde, dobila sam internet na poslu sa kojim manje vise ne mogu mnogo toga da uradim s obzirom da nemam ni access, ni pristup sherovanim diskovima koji zaposleni koriste, ni ERP-u ni gomili stvari koje bi mi mnogo koristile da mogu svoj posao lepo da obavljam. Nije mi lose ovde, zveram okolo, gledam sta rade, hvatam im greske, zveram, zezam, idem kuci na vreme za razliku od ostatka moje kancelarije. Moj posao je uglavnom taj da ja njuskam okolo i da gledam kako mogu da unapredim izvestavanje tima koji posao za 8 ljudi radi sa 3 clana od kojih jedan odlazi 1. maja. Prosle nedelje sam ostajala duze danima zato sto su oni radili neka silna proveravanja za najbitniji izvestaj a opet to im je bila 3 noc u redu da su samo po par sati odspavali pa je normalno da su najbanalnije sitnice propustali. S obzirom da ja gomilu toga ovde ne razumem, moja podpitanja su se pokazala poprilicno korisnim da bi se posao sto lakse odradio.
Ukoliko uskoro ne uletim u Sharepoint vode odlucila sam da se okrenem excel-u i accessu i mozda nekim drugim slicnim proizvodima i da prodajem sebe kao strucnjaka za to s obzirom da sam shvatila da ovde analiticari mnogo toga rade rucno posto nikad nisu koristili funkciju IF i ne znaju kako se ista koristi. Doduse ne bi mi to dugo bilo zanimljivo... kada bi prostudirala sve funkcije i sva izvestavanja opet bi ostala na istom, bila bi strucnjak za excel i izvestavanje ali to bi me samo dublje guralo u finansijske vode u kojima ne zelim da plivam. Nema ovde mnogo logickog razmisljanja, sve rade kako ih je neko tamo naucio i sve se radi po nekom ustaljenom rasporedu, svako zasto ima svoje zato ali kao u svakom prljavom kapitalizmu ima i ono "zasto to nije uradjeno juce?". Mene su doveli ovde da ove jadne robote naucim logickom razmisljanju.
Svom srecom juce sam imala sastanak sa jednim od sefova koji se lepo smeska i on je covek shvatio moje prave kvalitete i sad hoce da me prebaci u IT da se zanimam neki mnogo korisnijim stvarima sto sam ja oberucke prihvatila. Anyhow, sutra imam sastanak sa glavnokomandujucim i treba da mu iznesem moje obzervacije u poslednjih mesec dana i da vidimo kako cemo to da resimo. Ja treba da mu kazem kako su njegovi zaposleni glupi i pretvoreni u robote i da zbog toga nisu efektivni. Ne, nisu glupi samo ne razmisljaju svojom glavom a ja ne mogu i necu da ih ucim logici stvari. Mogu da provedem jos jedan mesec sa njima, da gledam kako rade izvestaje i da im dajem predloge kako to moze lakse da se uradi... samo se plasim da to ne bude uzaludno, da kad odem, oni da se vrate na staro... 

Wednesday, April 6, 2011

Landing to Kuala Lumpur

Finally I started working. Well no, that is not the most exciting part of my life in Kuala Lumpur and after months of doing nothing I can tell you that is quite difficult and until I don’t get into the movements of the company, I will not have too much work to do. Getting internet access in my company is quite hard and complicated and I have been questioned for at least 3 times why do I need internet access. Fuck it, again I started working in finances and there are loads of terms and things I don’t understand and guys that I’m working with are staying in the office for ages every day and me, torturing them to explain to me what is simple cut off or benefit claim would be just me being lazy. Until I get all of those definitions, I will just look around like a sheep and think what to do and how to do it. After clicking on loads of websites and trying to get trough I realized that only website working is google and all of its applications and blogger is one of them so I can easily access my blog and write as much as I want since I came to the company, the company itself is making my job quite difficult so i decided not to do it, but to wait for "The Man" to get back from London and get things straight.


Anyhow, I fucking love this city, with beaming positive energy all around and such a big mixture of nations and people this is the city where every corner has something new. People who are here for longer tell me that it gets boring after a while but there is also rest of the Malaysia and SE Asia to be explored once when and if I get to that level. The fact that KL is home to AirAsia says it all.


It was quite difficult to find an apartment but I managed that too with a help of some people that I knew from earlier and some new people who came to my life and became instant angels. The thing is that when you come to new city and you don't know anything and don't know where to go, people who will help you are usually people who were in the same situation few years back. Jelena met Joice in the office and that girl spend loads of her free time to help us out and she used her perfect bargain skills and got us quite cheap place and we don't have to sign any contract. For beginning the flat is quite good but probably we will move as soon as we find something nicer and cheaper... :)


When I arrived I stayed for couple of days with Mun, an old friend from CS and then I moved to Borjan's place for 2 weeks until Jelena and I managed to find a place on our own. Staying with Borjan at one point was chaotic since there was 8 of us in the flat and having a tight situation between him and his ex girlfriend who is still living there, some moments were not so nice but still, I would like to have a chance to do something for Borjan, to show him how much I'm grateful. Words aren't enough. Unfortunately I can't cook sarma for him since there is no sour cabage even if I lived in desperate hope there is.

for sure the story will be continued

Thursday, February 24, 2011

Moving to Kuala Lumpur... too fast or just on time?

Never before I gave much thoughts about Chinese New Year celebration nor what does it mean and what kind of meaning has that thing to Chinese people or people around them. It was always great deal of mystery to me and I was only reading about it in news papers and never gave it a much attention. This year the celebration of Chinese New Year began on the day when everything good started happening to me.
Let me give you a story about that...
I was in Bali, minding my own business since University didn't give much shit teaching us so I didn't give much shit going there. I had too much work to do for Hostels.st and I was enjoying staying in Jelena's balcony where the conditions for work were fabulous. Jelena and me spend some time searching for a job and suddenly it comes to my mind ( o glory! ) that maybe, just maybe I should start searching for a job in Indonesia. It was a bit strange that I sent so many CV's and noone ever called me for interview or asked questions. Of course, that was because I was always applying for jobs in Malaysia and it seems like I'm not living there. So, I just applied for a job in Surabaya and in couple of minutes they wanted me in their company and they offered something like 8.5 mil Rp which is excellent sallary for Indonesians but not for someone who has family and friends on other part of the world. The other thing was that they wanted me to sign contract for 3 years and I should live in Jakarta. So, the answer was simple enough "NO, Thank you". It was something about Jakarta that I didn't want to know and for sure I didn't want to live there.
So, Jelena and me had a guest for couple of days in Bali. met Zoran trough Serbiatravelers club and he came to Bali for 3 days to meet me and to see Bali. So we had fun going around the island and talking and laughing around with him. After that, he went to Kuala Lumpur and met Borjan. He told Borjan that he had fun with us, that he had great time, how nice girls we are and Borjan immediately wanted to meet us so he asked us to come to KL to stay with him for some time and try to look for a job or just have loads of parties with him... After here and there ... we said yes. So, we started preparing our exit permits for KL and just this funny morning, when I came back to Surabaya and when my motorbike just broke down (so, there are bad things too) I got an email from Borjan saying "hey girls, check this out, it might work out for you"
Next thing you know I was seding my CV to this company, got reply, sheduled interview, sheduled 2nd interview, got a job and now I need to pack...
The thing is, I believe 7 months of Surabaya was quite enough and I needed to escape... for good... but I need to leave piccolina all alone here and that is complete shit... but there is no more use of staying in Sby... I got what I wanted
:)