Navrzla sam se da kupim par dobrih srpskih knjiga za moj tim...Krenuli su puno da se raspituju o Srbiji, knjigama, filmovima pa pošto sam ih okskrbila svim bitnim filmovima jugoslovenske i srpske kinematografije sledeće dolaze na red knjige... Rekoh ajd da se prošetam po knjižarama pa ako nema kupiću preko ebay ili amazona.
Ulazim u knjižaru i odem na information desk.
Me: Do you maybe have "The bridge on Drina"? It is quite old book so I don't think you have it, I just want to check.
Sales person: Wait just a second miss, I will check for you... Ivo Andric? Nobel prize winner?
Me: Gledam ga sumnjičavo, govorim sebi da je studirao sa bosancima i odgovaram "Yeeeeesss".
Krenula da mu zavirujem preko saltera da vidim kakva mu je to baza kad sve zna... Kad ono samo lista knjiga i pisaca... I dalje ga gledam sumnjičavo
Sales person: Oh, I'm really sorry miss, we don't have it but if you
want we can order it for you and it will arrive in 2 weeks. Would you
like it in English or Serbian? Or some other language? The delivery is free and when they arrive we will give you a call.
Padam u nesvest... konacno nesto funkcionise u ovoj drzavi :D
Od silnog uzbuđenja nisam ni naručila knjige... rekoh idem kući da donesem spisak knjiga koje treba da mi naručite. :D
Ali zato sam sat vremena pre toga 5 puta objasnjavala sefu i kolegi sta je problem sa jebenim japanskim izvestajima i kako cemo taj problem da resimo.
1 comment:
Libari su posebni ljudi. :)
Post a Comment