Showing posts with label malaysia. Show all posts
Showing posts with label malaysia. Show all posts

Monday, January 2, 2012

Malezija - hrana, kultura, jezik i ostalo...

Jest, 1. januar pa svi cekaju neki ultra post o tome sta sam sve radila u 2011-tog i zasto je mrzim. E oces malo... nema... cekajte kad budem raspolozena za to, sad nisam. Od jutros sam vec ispunila jednu svoju NY resolution, naspavala sam se ko covek. :)

Dobijam jako puno pitanja o tome kakva je Malezijska hrana ( nije Malajska, objasnicemo kasnije) pa reko da napisem koji red o tome da sledeci put kad neko pita samo da mu dam link a pri tom da podignem rejting mom vec popularnom blogu (jest djavola).

Malajci (ne Malezijci) su ustvari Indonezani. Kuala Lumpur je napravlje pre jedva 150 godina tako sto su Indonezani sa Sumatre dosli i naselili mocvaru oko reke Klang. Zato ja stalno pricam da ovaj grad nema dusu posto je pola kuca u mom sokaku u lepoj mi Kekendi starije od ovog grada. Malajci nikad nece priznati da su Indonezani, nikad nece reci da su Indonezanski i Malajski jezik jedno te isto iako, cim odu u Indoneziju, sve razumeju. Kada uporedjujem ta dva jezika uvek kazem da su kao Srpski i Hrvatski. I nesto s oni stalno huskaju i protestuju jedni drugima ispred ambasada ali slabo ja marim za to.

Anyhow, kad procunjas po Malajskoj kuhinji nacices manje vise sve isto kao u Indoneziji sa tu i tamo nekim premisama. Verovatno da sam provela par meseci na Sumatri (sto nazalost nisam ali hocu) sve bi mi bilo isto. Riba na rostilju, (ikan bakar) przena riba (ikan goreng) riba u nekom ljutom sosu, piletina u 17 razlicitih soseva (sve ljuto), przena piletina, pohovana piletina pa sveze voce i povrce, dinstano povrce, povrce u nekim sosovima, povrce dinstano u woku ... sve to naravno prati beli pirinac.

Posle par zalogaja tog ljutog usta vam utrnu i vise nista ne osetite tako da posle nekog odredjenog vremena sva hrana dobija isti ukus. Tu i tamo se s vremena na vreme otkrije neki novi ukus kao sto je njonja laksa, fenomenalna gusta supa sa kokosovim mlekom i pirincanim nudlama ali sve se to utopi u neku jednolicnost pirinca i ljutog.
Gde god zakoracite po ulici nacicete restoran malajske, indijske i kineske hrane. Malezijci su ustvari mesavina ova 3 naroda (fala gospon' Dadi na kulturoloskoj obuci) tako da se svakakva hrana moze naci po ulicama i svakom budzaku gde iole ima malo mesta da se napravi neka pokretna ili nepokretna kuhinjica. Najvise prodavaca hrane radi uvece i nocu. Kineska hrana nije kao u Kini i nema pasa i slicnih stvari ali uvek moze da se nadje po neko parce svinjetine (uglavnom slatko) neko fenomenalno przeno povrce, riba u slatko kiselom sosu ali na sve to treba biti obazriv posto i oni, prateci lokalne trendove, sve vole da zaljute. Pirincane nudle su mi bile veoma egzoticne kad sam dosla ovde i jako sam ih zavolela tako da sada, kad god mi se ne svidi nista iz menija narucim Kwetiau goreng ili soup.

Indijci se drze svoje "ako kuvamo bez karija kao da nismo kuvali" recepture i manje vise sve sto vidis na onim njihovim tezgama je sa manje ili vise karija, cilija i slicnih stvari od kojih opet, posle par zalogaja ti gore usi. Njihov roti i naan mi je i dalje omiljena hrana i uvek dobar dorucak.
Roti cenai je neka vrsta hleba koji bi bio najslicniji nasem bureku ali kao da jedes korice od bureka. Roti naan je hleb koji me podseca na lepinju, samo nikad nemaju kajmaka :D Sate ayam mi je i dalje omiljena hrana ali ovde nije ni priblizno dobar kao u Indoneziji. To su pileci raznjici u sosu od kikirikija, raznjici su ok ali sos ne znaju da naprave. Stvarno mogu da kazem da im je hrana raznovrsna ali posto sve ima pirinac za base, dodje na isto.


Stvari kao sto su sir, puding, alkohol, jagode i slicno su ovde luksuz i za najjeftiniju flasu vina treba da dam 10$ a za 150gr fete izdvajam 3$. Stvari kao sto su vegeta, slag i neki normalan keks bez ikakvog punjenja ili preliva su nepostojece tako da skoro nikad ne kuvam kuci jer nemam vegete. Manje vise sam naucila da prepoznajem sta je ljuto a sta ne i uglavnom se hranim napolju. Kad saberete, jeftinije je da se jede napolju. Obrok napolju ne dodje ni 3$ a sve to bi u prodavnici skuplje platila i jos bi morala da kuvam.

Kultura - nemaju je... a i da je imaju slicna je indonezanskoj... a toga imate opisano na kilometre u prethodnim postovima :D doduse tu se mesaju Indijci koji se drze samo sa svojima. Retko kad ces videti da se Indijci druze sa nekima van svog kruga. Jos uvek imaju ugovorene brakove i ako neko sam sebi zeli da odabere muza ili zenu onda to prolazi jako stroge kontrole roditelja i porodice. Kinezi su malo otvoreniji cak ponekad i previse i vrlo brzo znaju da iznerviraju svojim primitivnim i glupim ponasanjem. Ova drzava je odlicna ako nikad niste bili rasisti da postanete :D

Eto... lesson 1 zavrsena... cu nastaviti uskoro sa vise detalja :)



Sunday, August 7, 2011

Perhentian baby :)

I tako sam ja konacno dobila slobodan petak i pobegla glavom bez obzira što dalje od kancelarije i Kuala Lumpura. Pošto mojoj teti treba malo geografskog objašnjavanja ja sam to stavila ovako "da ja sad živim u Podgorici, ovo bi bilo kao da sam otisla kući u Kikindu". Što dalje to bolje... 9 sati truckanja u autobusu mi nije predstavljalo problem. Ovde su autobusi kao avioni. Od umora sam ušla u autobus, sela i počela da tražim kopču za sedište "vežite se, polećemo". Autobusi koji putuju na duže staze su sa po 3 sedišta u redu i sa displejom na sedištu ispred i ja sa mojom pozamašnom vojvođanskom guzicom mogu da se smestim i ima mesta za manipulaciju i rotaciju. Otprilike da me je to oduševljavalo u Indoneziji a u Maleziji je sve to isto samo su busevi malo moderniji. Tako ti ja lepo nađem Elly, dotičnu couchsurferku da ide samnom pošto Jelena ni u ludilu nije htela da traži slobodan dan, jebem je blesavu. Kad sam pitala šefa kako ide taj slobodan dan kroz papirologiju on mi je rekao "zajebi papire, idi se odmori". Tako da sam ja taj slobodan dan dobila za džabe. :) Da sam ga zlatnom lopatom tražila, verovatno za milion godina ne bi našla takvog šefa. Kad vidi da ja nešto radim što nije moj posao i što ne bi trebala da radim on bez po muke ode i otera tog nekog ko je to tražio od mene u 3 lepe i vrati mu sav posao da taj neko radi. Stalno nam kupuje klopu, petkom nam šalje poruke da nam se zahvali što smo se trudili preko nedelje da sve uradimo i svoju nagradu od 1000ringita koju je dobio kao zlatni zaposleni je podelio sa nama. Stalno se dere, stalno se smeje, kad spusti glas to je obavezno da bi mi rekao nešto u poverenju. Kad sam mu rekla da sam kupila kartu da idem kući na duže od 3 nedelje i da "ne" ne postoji kao opcija, da ću ja jednostavno ostaviti firmu, on mi je ponudio da on plati pomeranje karte i naravno o raskidanju ugovora nema rasprave i još ćemo pucati na povišicu. Mogla bi o mom šefu da razglabam večno ali otom potom. Smešan je za medalju.
Klackanje od 9 sati se isplatilo pošto sam samo sat vremena kasnije bila na Perhentijanu gde na plaži stoje ušuškani bungalovi, okruženi palminim šumama, gde se roštilj pali uveče i sprema se riba na neki poseban način. Ostrvo dušu dalo za blesavo partijanje, spavanje na plaži, plivanje i snorkling. Ja sam bila raspoložena za opcije 2,3 i 4 dok je moja sapatnica El bila raspoložena za opcije 1 i 3 ali opcija 3 u svojstvu brčkanja. El vam je neko koga možete da slušate beskrajno kako lupeta gluposti, kako prosipa bisere i kako morališe i onda, negde u sred noći, pred jutro, dolazi u sobu još uvek poprilično pripita i kaže "al sam se kresnula!!!". El vam je jedna od onih Azijatkinja koje tvrde da Azijatkinje nisu lake, da ne jure belce, da im je to samo nametnuto pošto je Tajland pun kurvica i onda posle celog tog blebetanja priđe joj Džon od New York i eto nje kasnije u sobi sa već pomenutom rečenicom. El je jedna od onih devojaka sa kojima će vam vikend biti ne preterano zanimljiv ali odmaranje za mozak.Iako poprilično pijana i neispavana i ne tako dobar plivač, ustala je ujtru i išla samnom na snorkling tako da mogu da tvrdim da je El poprilično dobar sapatnik samo u datom trenutku nismo bile sinhronizovane. :D
Perhentian je zelen, sa predivnim plažicama na kojima postoje mali ili veći hostelčići, stazice da se prođe od jedne do druge plaže, zanimljiv je za par dana rekreacije ili spavanja, kako kome odgovara. Kažu da je diving odličan, za snorkling ja ipak preporučujem Flores ali definitivno je raj na zemlji posle 4 meseca kancelarije... u nedelju sam morala ranije da ostavim ostvro pošto sam skontala da mi je aerodrom 2 sata daleko a ne pola sata... bem li ga kad ne pitam dva puta odakle treba da kupim kartu do KL-a. Palo je jutarnje plivanje, pakovanje i nazad u realnost...
aaaa.. Slikice... pa tu su :D

Albumčić sa slikicama :)



Thursday, April 7, 2011

Tax fuck up

When I was just a little girl, I asked my mother, what will I be...

and for sure she told me I will not be tax officer or doing the stupid tax calculations. She told me that is the most fucked up job ever and when you calculate tax you have to do it in 4 decimals, if not, you can get to jail for tax screw ups. I asked her what decimals are and that was a beginning of the life of future mathematician, even my mother didn't want that to be a future option for her sweet little girl. Approximately 15 years later I was packing my bags and going to Novi Sad to take my entry exam for math faculty and she said... Que sera, sera, whatever will be, will be... Oh no, my mother was never that singing type. She was always whistling some good old melodies like "Don't worry be happy" or "Mr. Taliman, tali mi banana" or just singing some beautiful songs from Vojvodina. Her voice was not made for her to be opera singer but for me, she was singing like an angel.

When I was arranging this job I told them that I was talking about brut salary and I really don't give much fuck about taxes that needs to be paid. Of course, like every employer they said "yes, yes, of course". When I got my contract the sentence about the taxes was completely twisted and of course I translated it the way I wanted and didn't ask about the real meaning of the sentence (my fault) and right now I'm probably going to get fucked up with no more no less than 26% of tax for foreigners for first 6 months. If I leave the company for 6 months than I have to pay the same tax all over again for 6 months and so on. Anyhow, I didn't quite understand Miss Joey with 4 Chinese last names (sounding like a small pot falling from the mountain) but I will see what she was talking about when I get my salary. Anyhow... not good for my savings account. I will have enough money for first 6 months to live and enjoy Malaysia but not sure I will save a lot of money, I will probably save enough to head home for vacation but that is all. After 6 months tax is only 2 or 3% which is fucking awesome but I need to wait until end of September for that. Someone told me that I can get tax refund after 6 months... anyhow 10 different people are telling me 10 different stories. Probably the best thing is to head to the website of tax office of Malaysia and read all about it... but I'm not sure if I will understand it. :)

Yeah... life is a bitch sometimes... and I still don't understand taxes and my mom was right telling me not to study that shit.

Well, what tha hell...